Skijalište St. Anton am Arlberg se nalazi u zapadnom Tirolu i skupa sa skijalištima Lech i Zuers (koji spadaju u pokrajinu Vorarlberg) čini jednu cjelinu, pa tako i ski-pass vrijedi za sva ova skijališta. Sve zajedno to čini 280 km uređenih staza te još 180 km neuređenih staza za free-ridere!
U utorak, 09.12. smo se zaputili prema St. Antonu, a odlučio sam se za rutu preko Italije, pa smo tako nakon izlaska iz Hrvatske mimoišli plaćanje vinjete u Sloveniji (granični prijelaz Pasjak, pa na Trst - 50-ak kilometara). Autoput dalje vodi preko Venecije, Padove, Verone pa na sjever preko Trenta, prijevoja Brenner do Innsbrucka. Od Innsbrucka ima još 110km autoceste prema zapadu i eto nas: 1310km daleko od Dubrovnika.
Dočekalo nas je mjesto prekriveno snijegom, prekrasna priroda i uistinu gostoljubivi
domaćini. St. Anton - 1304m n/v, 2500 stanovnika, 8900 ležaja za goste, domaćin
Svjetskog prvenstva u skijanju 2001. godine, po svim ocjenama - od turističke
zajednice Austrije, do većine foruma - skijalište broj 1 u Austriji, te među
najboljima u cijelim Alpama! To je tip mjesta u kojem dobijete sve što
poželite: od teniskog turnira u prosincu (jedan od pobjednika bio je i Federer,
a na njemu je svojedobno sudjelovao i Goran Ivanišević) do nezaboravnih apres
ski zabava, jahanja, paraglajdinga, velikog bazena za plivanje, fitnessa,
raznih masaža, solarija, klizališta... U samom centru mjesta se nalazi i
Interspar, koji radi svaki dan od 09 - 19 sati, a nedjeljom do 18 sati!
Samo skijalište St. Anton obuhvaća 4 planine: Gampen (vrh Kapall 2330m),
Galzig (vrh Valluga 2811m), Rendl (vrh 2100m) i Stuben (vrh Albonagrat 2400m).
Sve ove planine su međusobno povezane žičarama. U vrijeme kad smo mi
bili tamo planina Rendl je bila zatvorena za skijanje i bordanje, a također i
gondola za sam vrh Valluga. Vrijeme nas baš i nije mazilo pa su prva tri dana
bila prilično loša za skijanje, pogotovu petak, 12.12. kad je cijeli dan
doslovno meo snijeg! Tek je subota bila prekrasna, sa pokojim oblačkom, ali bez
jakog vjetra i sa ispeglanim stazama do savršenstva.
Sve sjedežnice koje morate koristiti da biste obišli ove staze su
novijeg datuma, sa kupolom koja se može spustiti ako puše ili pada snijeg i
mekanim sjedalima sa naslonjačima. Tu su još i gondole, od kojih moram
izdvojiti Galzigbahn, jedinu takvu gondolu u cijelim Alpama! Vučnice i stare sjedežnice su isključivo na
mjestima gdje se skraćuje put ako ne želite skijati do kraja staze. Staze su
odlično označene, tako da se uz plan skijališta koji besplatno možete uzeti u
mjestu ili kraj Galzigbahna, ne možete izgubiti! Moja zamjerka je što skoro na svakoj poveznici postoji
dio na kojem se morate odgurivati ili kao što sam i sam učinio na jednoj od
njih, skinuti skije i propješačiti nekih 30-ak metara. To je veliki minus, pa je
preporuka da ih izbjegavate.
Staze za pravo uživanje su plave staze br.8 (s vrha Galzig prema st.Christophu),
br.11, te crvena br.14 s vrha Schindler Spitze na koju se nastavlja plava
br.17. Izdvojio bih i stazu Svjetskog kupa crne markacije s Kapalla (2330m) do
ciljne arene u mjestu. St.Anton je poznat i po svojim off piste stazama, po
kojima prednjači u Austriji. Najduža staza na skijalištu je 10,2km duga
Vallugagrat-Ulmer Huette-St.Anton(br.14,12,4 i 1), a ukupno ima 128km staza (crne 13km, crvene 67, plave 48km).
Uz staze nema mnogo restorana (tek njih 4), ali zato što se više
približavate mjestu, povećava se njihov broj. Posebno su in „Heustadl“ (odlična hrana
i atmosfera), „Krazy Kanguruh“ s apres partyjima, te najpoznatiji „Mooserwirt“,
u kojem se svakog prosinca održava promocija novih apres ski hitova, u
organizaciji RTL II televizije i tad je prava ludnica.
Cijene su standardno austrijske, pa tako pizza sa salamom dođe 8,90 eura
(cca. 68,00 Kn), a sa šunkom i salamom 9,90 eura (cca.75,00 Kn), lijepa porcija
sa kiselim kupusom, dvije debele, velike kobasice i senfom 7,80 eura (cca. 59,00
Kn), porcija tortelina sa šunkom 7,50 eura (cca. 57,00 Kn), mješano meso sa
grilla 13,70 eura (cca. 104,00 Kn), cappucino 2,90 eura (cca. 22,00 Kn) itd.
Odsjeli smo u hotelu „Pepi Eiter“***, a cijena noćenja s doručkom koju
smo mi platili bila je 35 eura po osobi, po danu, što uistinu nije puno za jedno
od vodećih skijališta u Austriji (doručak je na buffet principu, pa možeš jest
i pit koliko hoćeš, što je super!!), ali ipak je ovo predsezona.
Sve u svemu, St. Anton je vrhunsko skijalište bez dileme, možda
malo predaleko za naše ljude (pogotovo sa juga Hrvatske), ali ipak vrijedno
dugog putovanja!
Nema komentara:
Objavi komentar