OBERTAUERN

Usporedba Katschberga, koji je samo tridesetak kilometara bliže, i Obertauerna je uistinu bezpredmetna; popularni Ober je ipak nekoliko svjetlosnih godina ispred. Mjesto je to koje će vas oduševiti na prvi pogled, a na svaki slijedeći samo će se još više ukopavati u vašu dušu. Nije čudo da su i Beatlesi ovdje snimili svoj čuveni Help 1965. godine. Obertauern me je oduševio i brojem ljubitelja zimskih radosti, i kvalitetom staza, i brojem vanskijaških aktivnosti i veselim noćnim životom, tako da sam uistinu žalio kada smo morali spakirati kufere i vratiti se doma.

Samo mjesto je smješteno na 1740 m nadmorske visine i do njega vode gotovo sve staze, tako da je većina smještaja na dnu staza i u blizini modernih sjedežnica koje vas vode do 2500 m visine. U razdoblju kad smo bili tamo (sredinom prosinca) snijega je bilo uistinu mnogo i sve je podsijećalo na zime iz bajke. Sva četiri dana temperatura je bila -13 Celsijevaca, a posljednji dan je tako puhao vjetar i padao snijeg da nismo mogli skijati bez maski za lice. 




Najbliži put do Obertauerna je preko Ljubljane i tunela Karavanke. Potom prolazite kraj Villacha, a s autoceste skrenete nakon Katschberg tunela u mjestu St. Michael. Produžite ravno do Mautendorfa, i na kraju skrenete lijevo prema Oberu. Od autoceste do Obertauerna je tridesetak kilometara. Cesta je, naravno, bila vrhunski očišćena iako je svuda okolo bilo snijega, a i dobro je meo putem dok smo se vraćali. 

 

 Hotel Riegele Royal, u kojem smo odsjeli, je bio 4+ zvjezdice, a inače su smještaji na vrlo visokom nivou. Prednost je što u predsezoni postoje veliki popusti, pa smo nas dvoje platili 490 Eura 4 noćenja s doručkom, s uključenom jednom masažom, korištenjem unutarnjeg i vanjskog bazena, fitness sale, wellnes prostorije i parkingom u hotelskoj garaži (već od 19.12. ovakav smještaj dođe više od 700 Eura!). Inače, u sastavu hotela se nalazi i noćni klub, pa je cijele noći prilično živo. Također, velika prednost ovog mjesta je da možete doskijati do skoro svih hotela i apartmana. 

Skijalište obuhvaća 100 km staza (crne 4km, crvene 36km, plave 60km), tako da je uistinu divota skijati po njima i za početnike, a i one malo bolje skijaše. Najstrmija staza je Gamsleiten 2, na kojoj nema topova i kojoj nema strojeva za uređenje staza, i na nju mogu uistinu samo vrhunski skijaši! Domaćini se hvale ovom stazom kao najstrmijom stazom s hupserima u Alpama, a u trgovinama možete kupiti majicu s natpisom:“Gamsleiten 2 – just did it!“ Sve žičare i staze su povezane u krug, tako da nigdje ne morate skidati skije i pješačiti. Kad se jednom ukrcate, dok ne završite skijaški dan, ne skidate skije s nogu. Inače, žičare su tako postavljene da možete činiti krug u smjeru kazaljke na satu, a i u suprotnom smjeru. Staze, same za sebe, nisu preduge, no može se spojiti par staza, pa onda ispadne to dobar broj kilometara. Noćno skijanje je svakog ponedjeljka i četvrtka od sedam do deset. Cijena ski-karti je uobičajena za popularna skijališta u Austriji, a to znači da nije jeftino ali da za taj novac dobijete ono što ste platili. 

Apres-ski je uistinu vrhunski! Bezbroj planinskih koliba, restoraunta, disco-club, casino... Ono što možete popiti samo u Obertauernu i to na gornjoj stanici jedine gondole Zehnerkarbahn, jest Gamsmilch; vrhunsko alkoholno piće sa mlijekom i punčom. Ako pođete u Ober obavezno to probajte! Hochalm, Luerzeralm i ostali almovi na stazama vas mame odličnim štimungom, izvrsnom hranom i veselom glazbom.

12-16.12.2009.